Photo: Jelena Modrić
Cijelu ovu godinu živio sam u iščekivanju samo jednog festivala. To je festival Tam Tam koji se već drugu godinu zaredom održava prvog vikenda u kolovozu u Sućurju na Hvaru. Sućuraj je zaista sinonim za Dalmaciju kakva je nekad bila, mjesto koje nije palo pod navalom betonizacije kao što je uglavnom pala većina primorskih mjesta. Sućuraj je istovremeno najpitomije i najdivlje mjesto na svijetu, mjesto gdje će vas u srce dirnuti iskrena ljubaznost lokalnog stanovništva.
Povijest Tam Tama seže još tamo 2008. ili 2009. (ne mogu se točno sjetiti), kada je skupina entuzijasta i glazbenih zaljubljenika iz Sućurja organizirala koncert Goribora koji se održao na dva Tam-ova kamiona koji su spojeni tvorili binu. Ime je već tada bilo poznato, a među ekipom se kovala ideja kako napraviti kvalitetan glazbeni festival. Lani je održana prva službena godina festivala i već tada se pokazalo kako bi Tam Tam mogao postati jedan od top underground festivala u ovim krajevima.
Festival ima jednu veliku prednost. Naime, okružen je prelijepim okolnim plažama i netaknutom prirodom, međutim ima i jednu (prividnu) manu, a to je činjenica da većini ljudi, kad spomeneš presjedanje iz auta/autobusa na trajekt ilitiga put na otok, izgube volju za dolaskom jer to percipiraju kao tramakanje. Međutim, realnost je ipak drugačija i put do Sućurja je vrlo jednostavan jer su zaista česte autobusne linije iz smjera Ploča/Makarske, a čekanje na trajekt ne traje baš predugo, dok vožnja od Drvenika do Sućurja traje pola sata i košta jeftinih 16 kuna u jednom smjeru.
Uputio sam se prema odredištu predvečer, i stigao na lokaciju (igralište lokalnog nogometnog kluba Mladost Sućuraj) taman u vrijeme tonskih proba. Za 20 kuna koliko je koštala ulaznica, mogli ste zaista uživati u dva vrhunska dana. Imena na plakatu bila su impresivna, uz lokalni bend Zelena Tea, bili su najavljeni još Repetitor, Vlasta Popić, Straight Mickey and the Boyz i Punčke, no do početka festivala došlo je do određenih promjena.
Photo: Jelena Modrić
Vlasta Popić je bila prisiljena otkazati nastup zbog loma ruke basiste Dražena, tako da je umjesto njih uletio beogradski surf rock trio Threesome, dok je u zadnji tren uletio i lokani kantautor poznatiji kao Nikola Francuz. I stvarno se tu večer nije znalo koji bend je imao impresivniji i osebujeniji nastup. Nošeni fenomenalnom publikom, svi bendovi su dali svoj maksimum, tako da ama baš nitko nije imao nikakvih primjedbi.
Prva večer održana je pred oko 300-ak ljudi, a vrijedno spomena jest da je ove godine bio i nešto veći broj ljudi sa strane. To je dobar znak da su ljudi iz obližnjih gradova prepoznali potencijal i kvalitetu festivala. Večer za čistu desetku. Druga večer je zamišljena kao multimedijalni spektakl koji se sastojao iz dva dijela.
Prvi dio održan je iza škole, a u njemu je premijerno prikazan kratkometražni film ”Redikul” mlade novosadske glumice (studira glumu u Sarajevu) Mirjane Đan koja je ovoga puta po zadatku na akademiji imala redateljsku ulogu. Film govori o tipičnoj svakodnevnici koja se događa u Sućurju van sezone, i premda Mirjana ne provodi zime na moru, zaista je odlično pogodila temu i vrlo realno prikazala stanje stvari, tj. depresiju i ludilo koje tokom zime emitira malo primorsko mjesto.
Uslijedio je nastup dvojca Seine iz Varaždina. Dvojac čine Ivan (poluakustična gitara) i Tena (harmonika) iz Vlaste Popić, a održali su zaista maestralan nastup, iako su imali dosta težak zadatak, da prezentiraju svoj autorski materijal pred prepunim auditorijem sastavljenim od dobno zaista raznolike publike, koja ih je u par navrata nagradila gromoglasnim pljeskom. Skupilo se tu i mlado i staro, a svi uglavnom iz jednog razloga.
Photo: Jelena Modrić
Bila je to promocija albuma ”Nema raja bez kraja” lokalne zvijezde Zorana, poznatijeg po imenu Cigi. Nastup ovog zaista osebujnog autora protekao je uz konstantne ovacije i dobacivanje iz publike, a Zoran nije krio oduševljenje podrškom koju je dobio. Na kraju se zahvalio svima, te ponudio izdanje svog CD-a koji je izašao za ”Slušaj najglasnije!” Zdenka Franjića, legende DIY izdavaštva na ovim prostorima.
Drugi dio je počeo oko ponoći, a održao se opet na starom mjestu, igralištu lokalnog nogometnog kluba Mladost. On se sastojao od nastupa lokalnih DJ-eva koji su potrajali do ranih jutarnjih sati, a prošao je uz nešto manji broj ljudi nego prethodni dan, uglavnom iz razloga što publika iz okolnih mjesta koja je došla prvi dan, preferira rock glazbu.
Poslije svega se da zaključiti da je ovo zaista festival budućnosti i velike perspektive, ponajprije zbog činjenice da ga rade jedna iznimno entuzijastična i kvalitetna mlada ekipa, kojoj je najbitnije da festival ima pozitivan i prepoznatljiv duh i atmosferu. Mislim da bi se festival mogao proširiti na tri do četiri dana, a to je ono što bi uz dobru promociju moglo postati zaniljivo underground publici koja živi u kontinentalnom dijelu regije. Prvi gosti sa strane su počeli pristizati, a to je znak da festival ide u pravome smjeru. Ekipa neka nastavi kao i do sada, a vi, ako želite odmoriti glavu, i uživati u prirodi i pravom Rock’n'Rollu, svakako posjetite Tam Tam. Vidimo se dogodine i svake naredne godine.
P.S. ”Nema raja bez kraja”, a ja bih još nadodao ”I bez Sućur(a)ja…”